U Hrvatskoj nema ljudskih prava i građanskih sloboda.

Sram te bilo ministre Rončeviću! U Hrvatskoj nema ljudskih prava i građanskih sloboda. Dana 12. travnja 2008.godine, (subota) u 23,43 sati u ulici A. K. Miošića u Bjelovaru, pet policajaca bacilo se na mene kao na neku „divlju zvijer", te su me zgrabili svojim rukama i ugurali u auto – kombi, popularnog naziva „crna marica". To su sve učinili bez ikakvog objašnjenja, pred mojom suprugom i malodobnom djecom. Dok su me vozili u policiju, rekao sam im da nisam za ništa kriv – i zašto to rade? Cijelo vrijeme moja supruga Živka išla je za nama sa svojim automobilom. Policijski kombi promašio je smjer kretanja prema postaji. Bezakonje u policiji je državni teror. Kada sam izlazio iz policijskog vozila ispred PP jedan policajac išao mi je s lijeve strane (Dane Berić), drugi policajac Darko Petrić išao mi je s desne strane, a treći policajac iza leđa. Bio sam sproveden kao najveći i najopasniji kriminalac. U policijskoj postaji, u odjelu za ispitivanje, odredili su mi policijsku stražu. Tu sam sjedio i dalje bez ikakvog objašnjenja. Zatim se je pojavio policajac Berić (broja značke MUP-a 19616), koji je proveo alkotestiranje. Predao mi je pismeni zapisnik s utvrđenih 0,00 promila alkohola. Kada sam alkotestiran, to je već bio drugi dan 13. 4. 2008. godine (nedjelja) u 0.30 sati. Moram kazati da je policija izvan kontrole činila bezakonje prema meni. Po svom uobičajenom i nasilničkom scenariju. Rekao sam im da nemaju pravo to što rade i da nemaju pravo tu me zadržavati, jer nisam ništa počinio. Moja supruga cijelo to vrijeme čekala me je u predvorju policijske postaje i s njima se raspravljala. Policijska straža i dalje me je čuvala, nitko sa mnom nije ništa razgovarao. Shvatio sam da i Bog mora uništiti tu „Sodomu i Gomoru", koja je u segmentu društva zvanom policija. I drugi su policajci dolazili tu gledati me i ponižavati me na razne načine. Razlog im je bio izmišljeni slučaj. Zatim sam bio sproveden u drugu prostoriju, gdje je sa mnom obavljao razgovor, tj. ispitivanje inspektor Ivan Kozić. Tada sam zaključio da mi se stavlja na teret da sam u ugostiteljskom objektu „IV" fizički napao desetak „šiptara", a navodno pet ih je zadobilo fizičke povrede, pa su završili kod doktora. Istina je da sam došao u taj lokal, ali nisam nikoga svojim šakama napao i tukao, kako mi se to stavljalo na teret. U lokalu redari su mi rekli: „Gospodine, ako imate s kim što rješavati – to riješite vani, objekt je pod video nadzorom." Tu sam došao iz razloga, jer me sin pozvao svojim mobitelom da mi pokaže one koji su ga napali, njega i njegova dva prijatelja. Nada mnom policajci su demonstrirali silu, psihički su me željeli ugnjetavati. U Bjelovaru neki dan se dogodilo ubojstvo i pokušaj ubojstva, provale, ... Počinitelji nisu bili privođeni na takav način kao ja. Ovo je dokaz da mi policija želi namjestiti neki slučaj. I to policija koja nije razriješila mnoge zločinačka i kriminalna događanja u zadnjih nekoliko godina. Meni su podmetnuli lažne svjedoke. To sve što policija radi – predstavlja veliku opasnost za ovo društvo. Doživio sam najbrutalnija ponižavanja u policiji. Poslije Kozićevog ispitivanja pušten sam ići kući, kao da se ništa nije dogodilo. Od dvadeset policajaca koji su došli radi mene više ni jednog nisam vidio, čak nisam vidio niti, iza pulta u policiji, dežurnoga. Došao sam kući ujutro u pola tri. No, kada je riječ o odgovornosti za sve ono što mi se dogodilo, nitko i prije nije snosio odgovornost za ništa. U policiji vlada nasilje, čudni ljudi tu rade. Činjenica je da policije nema tamo gdje treba reagirati, a tamo gdje ne treba tu reagira. Nakon (ovog) svega ja ću se obratiti javnosti putem konferencije za novinare, priopćenja, odnosno medija i drugih demokratskih sredstava... Isto tako stavit ću  ovo na znanje svim odgovornim institucijama u Hrvatskoj. Nasilju u policiji treba doći kraj. Danas 14. 4. 2008. podnijet ću kaznenu prijavu protiv načelnice policije Marije Galić Državnom odvjetništvu u Bjelovaru. Još jednom napominjem, za ništa nisam kriv, a policija je pozvala lažne svjedoke protiv mene, da bi opravdala svoje lažno ponašanje. Sram te bilo ministre Berislave Rončeviću, sram te bilo ravnatelju policije Marijane Benko, sram vas bilo Ivane Nađu i Dubravko Novaku. Sram vas bilo cijeli policijski vrhu, to što radite. Ovo je lik i slika svih vas odgovornih i to je vaš grijeh. Građanima poručujem: Ja ne tražim od vas da vi sad „kukate" nad mnom. Zapamtite što vam kažem – sutra ćete vi „kukati" nad sobom i nad svojom djecom, jer i vi ćete biti žrtva „istih". Ovo je dokaz kakva nam je država. U Bjelovaru, 14. 4. 2008. Predsjednik Udruge „ŠTIT": Branko Stojković CROATIA/BJELOVARwww.stit-bjelovar.hr e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com Telefon: 095/814-82-90