NAŠE FIRME PROPALE I NITKO ZA TO NE MARI

ŠTO JE OSTALO DO DANAS OD MESNE INDUSTRIJE (BILOGORA) CROMAX U BJELOVARU, I DRUGIH PREHRAMBENIH GRANA...

Branko Stojković i Mirko Fučijaš su još od 1997. godine počeli pokretati opća pitanja na konferencijama za novinare i raznim tribinama; oko uvoza inficiranoga stočnoga mesa koje je na tone i tone dolazilo u našu županiju BBŽ. Htjeli smo uspostaviti domaći: Mesni most BJELOVAR-PETRINJA-EUROPA I SVIJET, neslućene mogućnosti stočarske proizvodnje naše Županije u suradnji s tvrtkom "Gavrilović", izgradnja kojega je bila nemoguća do sada zbog nesposobnih političkih garnitura koje su i dovele ovu Županiju, tako reći na prosjački štap, izborom novoga župana i neutralizacijom glavnih aktera "pašalizma", uvjeren sam da dolaze godine preporoda naših sela i gradova, izlazak iz mraka uvozno- švercersko-mafijaških odnosa u proizvodno-izvoznu orijentaciju temeljenu na prozvodnji ZDRAVE HRANE koja u svijetu može i te kako biti konkuretna, to su osnove na kojima treba graditi budućnost ovoga kraja, ali i zemlje u cjelini. OSTALO JE NE RJEŠENO PITANJE: HOĆE LI "GAVRILOVIĆ" POSTATI STRATEŠKI PARTNER STOČARA NAŠE ŽUPANIJE? U tome cilju bi simbioza stočarske proizvodnje s mesnom industrijom, naravno uz potporu i države i njezinih institucija bila od nacionalnog značaja, jer Hrvatsko selo može ne samo prehraniti sve građane, nego može izvozom naša EKO-HRANA postići status i značaj koji ima, primjerice, nafta u arapskim zemljama. Delegacija Hrv. seljačkog saveza na čelu s Josipom Golubićem, nekoliko saborskih zastupnika HSS-a, možda i novim županom će po povratku iz petrinjskog "Gavrilovića" moći upoznati širu javnost, ja se iskreno nadam, uspješnim razgovorima u tome smislu s gospodinom Gavrilovićem i njegovim poslovodstvom. Nakon toga bi takav projekt i program trebalo politički poduprijeti i proslijediti do Ureda Predsjednika, Vlade, Sabora, te Ministarstva poljoprivrede. Na predstojeći Stočarski sajam u Gudovcu bi kao počasnoga gosta trebalo pozvati uvaženog gosp. Gavrilovića s njegovim suradnicima, a kako na pričuo "CROMAX-u" još nije stavljena točka, mi iz Hrv. selj. saveza ćemo i te kako biti zainteresirani čak i za otkup te tvrtke, jer ona može još uvijek biti u funkciji generatora razvoja ovoga kraja i šire. Uvjereni da nam sviće nova hrvatska zora, ali uvjereni da tome možemo i moramo i sami pridonijeti. "GAVRILOVIĆ" I "CROMAX" - ZAJEDNO JAČI - BIO JE MOJ I MIRKOV NEDOSANJANI SAN ZA NAŠA HRVATSKA SELA. Naslovi ovoga teksta su mogli biti i drugačiji, primjerice, "Tko su bjelovarski ortaci - suvlasnici tvrtke "Cromax"?", koji su sa tvrtkom "Bar-invest" iz Zagreba / REGISTRIRANA na Kajmanskim, ili na hrvatskom - majmunskim otocima / postali vlasnici tvrtke od životnog značaja za ovaj gospodarski devastirani grad i cijelu, u prvome redu stočarski usmjerenu Bjel-bil. županiju. Za jednog ortaka smo putem medija saznali da je / demanti nisam pročitao / osumnjičen u slučaju pelješenja "Dubrovačke banke", a tko su ostali ortaci, navodno znaju samo dobro upućeni iz političkog vrha koji se brinu da nam se ne dogodi "repriza" Sirele, jer se može desiti da će za par mjeseci opet liti "krokodilske" suze, jer eto, oni su učinili sve /?/, ali eto "ode" nam još jedna tvrtka, a drugo je pitanje imali li još išta što vrijedi, a što još nije "otišlo". Kako se (ne)voli svoj grad! Za to su bili krivi: Đurđa Adlešič, Marijan Coner, Damir Bajs i Miroslav Čačija, i dr. Ovime ne želimo prejudicirati poslovne dosege nove ortačke skupine, ali kao ŠTIT-onoše i kao bivši sindikalni povjerenik i radnik, te bivši mali dioničar "Cromaxa", te kao čovjek koji je i u ovome listu napisao više članaka o dugogodišnjoj agoniji ove tvrtke, postavljam jedno javno pitanje: "BI LI SE TAKOVO NEŠTO MOGLO DOGODITI U JEDNOJ KOPRIVNICI?", kojoj je davno postalo jasno da je prerađivačka prehrambena industrija, kamen temeljac na kojemu počiva i egzistencija cijele Županije i šire. U takovom lokalu-domoljubnom okruženju čak je i jednom respektabilnom Ivici Todoriću onemogućeni je ulazak u vlasničku strukturu koncerna "Podravka", a kako bi tamo bila dočekana jedna nedefinirana ortačka skupina, možemo samo nagađati. Stoga ja predlažem da budući kadrovi /za ove sadašnje je kasno/ koji će u idućih godina upravljati Gradom i Županijom, odu upravo u Koprivnicu na jedan seminar koji bi nosio radni naslov, recimo: "Kako se vole i brane boje svoga grada i županije?". Brojka od preko 13 tisuća nezaposlenih u Županiji, deseci tvrtaka koje su kao u igri domina padale jedna za drugom, zaslužuju jednu dublju analizu i ne samo političku nego i krivičnu odgovornost za one koji su "zaslužni" za ovakovo stanje u Županiji koja bi po svojim gospodarskim potencijalima trebala i mogla biti u samom vrhu Republike Hrvatske. Stoga sam, malo i u šali, predložio čelniku Gospodarske komore-bjelovarske da se uvede i nagrada koju bi dobili pregaoci koji su pridonijeli povećanju broja nezaposlenih osoba, a koja bi se službeno mogla zvati "Bjelovarski čičak". Umjesto plaćanja skupih i imaginarnih programa razvoja naše Županije, poput onoga kojega su pisali, s pogledom na more iz svojih kabineta i uz pijuk galebova na morskoj pučini, riječki znanstvenici, naivno sam mislio da i sam mogu pridonijeti rješenju problema mesne ind. "Cromax", s uvjerenjem da ista tvrtka može biti generator razvoja, ništa manje važan od jedne "Sirele" i ostalh poduzeća grada Bjelovara i šire. Na žalost, moja ideja povezivanja naše mesne ind. s tvrtkom "Gavrilović" i volja gosp. Đure Gavrilovića da u stečaju kupi "Cromax", goleme mogućnosti razvoja stočarstva ovoga kraja kroz siguran plasman desetaka tisuća svinja i junadi, u prvome redu za potrebe izvozno orijentiranog "Gavrilovića", koji je već sada dosegao mjesečnu proizvodnju od 1000 tona prerađevina, u kojoj je prosječna plaća radnika u proizvodnji od 3,5 do 4000 tisuće kuna, pale su u vodu. Ovaj podatak može potvrditi i dogradonačelnica Bjelovara mr. Maja Šafarik (HDZ), koja je o svom trošku predvodila jednu delegaciju iz Bjelovara i koja je osobno vidjela tvrtku u kojoj je zaposleno preko 800 ljudi. Jedna saborska zastupnica (ADLEŠIČ) koja je obećala doći, kako reče "makar bosa", nije toga dana došla u Petrinju, niti je do dana današnjega osjetila potrebu da se ispriča bilo nama koji smo tamo došli, bilo uglednom domaćinu, čija tvrtka se ravnopravno natječe s najjačim hrvatskim poduzećima za naslov najboljih u zemlji. Dakle, klanje stoke iz cijele županije u "Cromaxu", maksimalno pokretanje svih proizvodnih kapaciteta tvrtke, ulaganje u pogone radi dobivanja izvoznog broja, etapno zapošljavanje čak do 500 radnika, montaža novih strojeva koji bi omogućili modernizaciju i proširenje proizvodnje, uvoz sirovina za preradu samo u slučaju pomanjkanja domaće sirovine, osnivanje tvrtke u Bjelovaru, dakle - ostajanje žiroračuna u Bjelovaru - TO SU TEME O KOJIMA JE TJEDAN DANA PRIJE PRODAJE "CROMAX"-A RAZGOVARANO U UREDU GRADONAČELNIKA HEGEDA. Razgovoru su bili nazočni: gradonačelnik Đuro Gavrilović sa suprugom, direktor uprave "Gavrilovića" i moja malenkost. Jedino na čemu je inzistirao gosp. Gavrilović bilo je to da Grad i Županija se očituju o njegovoj namjeri kupnje i da se sukladno tome na državnoj razini od rizika osiguraju njegova ulaganja, da se ne bi dogodilo, kao što je sam rekao, da kada on to sve pokrene, netko se sjeti i kaže PA ON JE TO JEFITNO KUPIO. Dan nakon prodaje skupini ortaka nazvao sam "Gavrilović" i direktor Uprave mi je rekao: "Oni vaši se nisu očitovali o našim namjerama". Dakle, bilo je mi je jasno da moram priznati kako je sva moja nastojanja odnio vjetar, priznati da su pobijedili ortaci i da će umjesto kombinacije vlasnika koju sam predlagao - GAVRILOVIĆ - SAVEZ SELJAKA ŽUPANIJE - GRAD BJEL. ŽUPANIJA, neki drugi, neidentificirani "igrači", odlučivati o onome što su stvarale generacije najboljih majstora mesara i narod ovoga kraja. Priče o stvaranju nekakvog "bjelovarskog lobija" i na ovome primjeru gube na svojoj vjerodostojnosti, a gdje je završilo 19 mil. kuna sanacijskog novca, opstrukcija sanacije, pljačka malih dioničara guranjem u stečaj, pa koga to zanima još!? Evo idu za par mjeseci lokalni izbori pa neka se sjeti hrvatski narod što su sve političari obećavali, general Mladen Markač i bivši župan Željko Ledinski, oko pokretanja mesne industrije CROMAX iz Bjelovara.  ---------------------------------------------- BRANKO STOJKOVIĆ B j e l o v a r, 43000 0958148290 (Tel/mob.) E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com  Udruga "ŠTIT" URED. Masarykova 8 ----------------------------------------------------- Objavljeno: 12.02.2017. ----------------------------------------------------- http://crostojkovic1958.blog.hr ----------------------------------------------------- Broj članaka: 3551.